Iz života naše škole

slika_dole_1
slika_dole_2
Slika_dole_3
Slika_dole_4
slika_dole_$
slika_dole_7
slika_dole_(

O školi

OŠ “Behaudin Selmanović” je škola sa svijetlom tradicijom, škola koja postoji više od 70 godina. Mala školska zgrada, ali velika škola otvorenog srca. 1945- ta godina dala je život školi koja je rasla, padala i penjala se, evo punih 72 ljeta, 72 ljeto živi, traje, prima generacije i generacije i ne posustaje ni pred čim.

Kroz historiju naše škole

Od osnivanja pa do danas škola je pet puta promijenila ime, a od 02.03.1994 nosi ime "Behaudin Selmanović", po velikom Bosansko hercegovačkom slikaru.

  • 1945-1952 "Narodna osnovna škola Briješće"
  • 1952-1957 "XXII narodna osnovna škola grada Sarajeva"
  • 1957-1964 "Osnovna škola Briješće"
  • 1964-1994 "Osnovna škola Ivo Lola Ribar"
  • od 02.03.1994 "Osnovna škola Behaudin Selmanović"

Osmijeh i topla riječ u školi su svakodnevnica, prijateljska podrška u svakom momentu, međusobno povjerenje, znanje, grade lanac koji vodi uspjehu i cilju. A cilj nam je da budemo ljudi, jer ljudskost je na prvom mjestu, iz nje se rađa kvalitet, iz kvaliteta rezultat, iz rezultata zadovoljstvo. A zadovoljan čovjek lahko će tamo gdje je naumio.

Do 05.01.2006. godine u sastavu škole je egzistirala i područna škola u Dobroševićima koja je prerasla u samostalnu javnu ustanovu, a izgradnjom nove savremene školske zgrade na lokaciji Sokolja i prelaskom 593 učenika i 24 radnika (28.10.2006.), OŠ “Behaudin Selmanović” je nakon 20 godina rada u mogućim i nemogućim uslovima, rada u tri, a ponekad i u četiri smjene, rada subotom, konačno počela da radi u normalnim uslovima. Nismo više jedna od najbrojnijih škola u Bosni i Hercegovini sa 1708 učenika, raspoređenih u 56 odjeljenja, koji su nastavu pohađali u tri smjene (od 7 30 do 20 35 u šestodnevnoj radnoj sedmici) , sa više od 35 učenika u pojedinim odjeljenjima i 108 radnika od čega je bilo 80 nastavnika.

Školska zgrada je tokom rata bila skoro uništena. '92-ge bila na pragu nestajanja, školsko zvono začuđeno stalo, zamro dječiji smijeh, cika, vriska-simboli svake škole. Ali nije nestala - u mahalama, podrumima, pod folijama - neka velika srca borila se da se ne ugasi život škole.

Uz pomoć Svjetske banke i vlastitim odricanjem članova kolektiva, 1997. godine škola je renovirana i ponovno stavljena u funkciju. 97 - me svjetlo razbilo tamu, škola postala ponovo puna vike, smijeha, dječije graje, radosti, suza, ponovo probuđena. Nakon 70 godina čekanja, 25. novembra 2015. godine škola je dobila savremenu školsku dvoranu.

Velikih je ljudi izašlo iz ove škole , književnica Nura Bazdulj-Hubijar, poznati sportisti Mirsad Baljić; Mirsad Terzić, Silvano Martina, a i Džeko je stanovnik Briješća, novinari, doktori nauka…i druge ugledne javne ličnosti.

Školu pohađa

Trenutno školu pohađa 550 učenika koji su raspoređeni u 23 odjeljenja (23,91 učenika po odjeljenju). od 550 učenika, 275 učenika su dječaci, a 275 su djevojčice.
Škola ima 53 radnika, od kojih jedan ima zvanje doktora nauka, a 2 radnika imaju zvanje magistra, 29 ima VSS, 7 VŠS, 1 SSS, 1 VKV, 5KV i 4 radnika ima NSS.


53 radnika, 53 karike lanca, snažnih i neraskidivih, satkanih od znanja, humanosti, poštenja, ljubavi... u lancu gdje svaka karika jednaku vrijednost ima jednaku cijenu. Kolektiv je relativno mlad, elana pun, spreman na sve zadatke i puteve do postavljenih ciljeva.

Otvorenje sportske dvorane